Ribolov Šarana Leave a comment

Šaran je ime dao veliki švedski prirodoslovac Linneaus, 1758.godine. latinski naziv šarana je cyprinus i jedini je predstavnik porodice cyprinus u Europi.
Njegovo ime se sastoji od cyprinus (grč.=ciparski) i carpio (ne zna se točno značenje).
Prema Nikoljskom,pored šarana koji živi u Europi, postoji još i podvrsta na dalekom Istoku – cyprinus carpio hamatopterus, koji živi u području Kine (tamo šarani te podvrste dostižu svoju maksimalnu težinu čak i do impresivnih 50tak kilograma).

Šaran (Cyprinus carpio)

Po šaranu je cijeli jedan dio ribljeg roda dobio svoje ime. latinski naziv šarana je Cyprinus carpio, a ribe šaranskog roda zovu se ciprinidi. Čak i određenu vrstu voda, nizinskih, koje sasvim polagano teku, nazivamo ciprinidnim vodama. U toj ribljoj porodici ima na stotine vrsta raznih riba koje žive u južnoj Europi i slatkim vodama Azije, Amerike i Afrike. Njihova je zajednička značajka da u gubici nemaju zube, nego imaju duboku ždrijelu sa svake strane po jednu kost (“ždrijelnicu”) i na njoj po nekoliko zuba koji žvaču i potiskuju hranu na ždrijelnu ploču, te je tako drobe i usitnjuju.
U nas postoje riječni (divlji) i pitomi ili ribnjački šaran. Razlikuje se po građi tijela jer je ribnjački zbijenija tijela i višeg hrpta negoli riječni šaran. U ribnjacima ima i potpuno ljuskavih šarana (na slici) i veleljuskavih koji imaju po bokovima velike krupnije ljuske, te maloljuskavih koji imaju povezan niz ljusaka po hrptu od glave do repa i skupinu nepravilno razmještenih ljusaka u području repa, te golih šarana koji su potpuno bez ljuske.

Živi u stajaćim i polako tekućim vodama. Rasprostranjen je i u Europi i u Aziji. U nas ga ima u svim slivovima.
Šaran se mrijesti uglavnom u svibnju i u lipnju, a ako je godina hladna, mrijest se produžuje i kasnije. Šaran je već u trećoj godini života sposoban za rasplod. On ima mnogo ikre, ali ima i mnogo neprijatelja koji tu ikru napadaju. Mužjaci i ženke traže zgodna mrijestilišta – plitka mjesta obrasta gustim vodenim biljem. Ženka odlaže jaja na šaš i trave, a mužjaci je prate i oplođuju jajašcima. Kroz tjedan dana izvali se mlađ koji brzo raste, pa su to u jesen već ribice dugačke 10 do 11 cm. Druge godine mogu biti teški i do pola kilograma, a treće i do kilograma, da bi u četvrtoj godini mogli imati već od 2 do 3 kilograma.
Čini se da je šaran dobroćudna riba, ali je vrlo oprezan i vješt u opasnosti. Ako ga hvatate mrežom, pokušat će se podvući ispod mreže ili je preskočiti. Šarani pamte mjesta gdje im se daje hrana, žilavi su i ot_i, pa i bez vode ne ugibaju tako lako.
Lovi se na različite načine i mamce. Od glista, crva,kruha i žganaca do kukuruza, te modernijih i sofisticiranijih metoda kao što su lov “boilom”.
Najbolje je vrijeme za lov ujutro i predveče, kad su jata u pokretu i traže hranu. Najbolji su mjeseci za lov od srpnja do listopada.
Šaran najviše voli tiha i duboka mjesta u jezerima i rijekama. Za vrijeme velikih vrućina povlači se u hlad ili pod lopoče i vodeno bilje uza samu površinu vode. U nas mogu narasti veliki komadi i nerijetko preko 20 kilograma težine.
Šaran je riba koja će dolaziti svaki dan na određeno mjesto ako ondje nalazi hranu. Stoga ribiči koji love šarana nekoliko dana prije polaska u ribolov hrane na mjestu gdje misle loviti.

Vrste šarana

Postoje više vrsta šarana:

-izvorni oblik je ljuskavi šaran, vretenastog oblika i potpuno je prekriven ljuskama koje su zlatno-žute boje (takozvani šaran vretenac) tijelo mu je izduženo i bočno spljošteno, dužina tijela može biti i do četiri puta duže od širine tijela
-s vremenom se njegovo tijelo proširilo i evoluiralo u običnog ljuskavog šarana
-uzgojom selekcijama nastali su goli šarani- potpuno bez ljuski ili di koja ljuska koja se javlja na bilo kojem dijelu tupa veleljuskavi šaran
– dužinom bočne peraje, od glave do repa,pruža se jedan red velikih ljusaka, taj red može se udvostručiti i utrostručiti, no uz velike ljuske u bočnoj liniji mogu se pojaviti i male ljuske ispod leđne koi šaran
– vrsta šarana sa ili bez ljuski (ili samo di koja oko hrpta), boje zlatno-crvene boje, nastao kombinaciom gena na pokusnom ribnjičarstvu Szarvas u Mađarskoj

maloljuskavi šaran- po sebi ima koji red ljusaka- na hrtpu, trbuhu i bočnoj liniji; najrašireniji je od svih vrsta

˝albino šaran˝- izmutirani šaran koji nema maslinasto-zelenu boju nego njegova boja je bijelo-siva, ljuske su rijetkost, no i ta vrsta je najrijeđa na svijetu

KAKO SE ŠARANI HRANE?

-> može se lijepo vidjeti na podvodnim filmovima od Korde tima kako se i na koji način šarani hrane.

Suvišno se čini napomenuti kako je poznavanje detalja iz biologije šarana, a pogotovo njihovih hranibnenih navika i načina uzimanja hrane, dragocjeno znanje koje bi svaki malo ozbiljniji ljubitelj šaranskog ribolova morao imati u glavi ako se želi ravnopravno nositi s kraljem nizinskih voda. S druge strane, dugogodišnje ribolovno iskustvo svakom udičaru daje za pravo da u svojoj glavi razvije pretpostavke i stvori vlastitu teoriju o tome kako šaran uzima mamac. Što je ta pretpostavka bliža istini, njegovi su sistemi funkcionalniji, prezentacija mamca uspješnija i, u konačnici, ulovi bolji.

Načini uzimanja hrane

U osnovi šarani uzimaju hranu na tri načina:

1.Usisavanje
Šarani na ovaj način najčešće uzimaju sitniju hranu. Riba prvo zatvara usta, ispušta na škrge vodu i na neki način u usnoj šupljini stvara podtlak pomoću kojeg već prema njenom interesu u usta usiše određenu količinu tvari za koje smatra da su moguća hrana. Jezikom i nepcem ih fiksira i, ako je potrebno, “propuhivanjem” vode još dodatno ispere. Ukoliko okusni receptori koji se nalaze na ribljim usnama, brčićima, unutar usne šupljina, pa i na škrgama, prepoznaju usisani materijal kao hranu, ona prolazi kroz ždrijelo, ako je potrebno usitnjava se ždrijelnim kutnjacima i odlazi u crijeva. (Šaran za razliku od predatorskih riba nema želudac.) A ako uzeta tvar nije prepoznata kao hrana, riba je izbacuje iz usta. Poznato je da su šarani po prirodi vrlo radoznale životinje, a njihov način hranjenja uključuje stalno ispitivanje usisavanjem svega i svačega u njihovoj prirodnoj okolini (na riječnom ili jezerskom dnu).
Na ovaj način se hrane životinje koje nisu imale puno iskustva s ribičima, odnosno iz onih voda gdje nije previše često lovljeno. Riba koja tako uzima hranu u nju ima puno povjerenje. Šaran može usisati hranu s 4 do 5 centimetara udaljenosti, a stručnjaci su čak uspjeli i izmjeriti brzinu usisavanja koja se kreće oko 0,6 m/s.

2. Uzimanje ustima
I ovo je ponekad sasvim prirodan način uzimanja hrane, naročito kada šaran s dna skida neku jače fiksiranu hranu (neke školjke, puževi i sl.). Riba prilazi hrani (koja je obično većih dimenzija), otvara usta, prislanja ih na nju, polagano usisava i guta. I kod uzimanja mamaca s udicom sve ovo se događa u neprekinutom slijedu, naročito ako riba u svojoj skoroj prošlosti nije imala loših iskustava s takovom hranom tj. ako nije na nju ulovljena ili je pobjegla (otkvačila se) s udice.

3. Kombinacija
Šarani koji traže hranu traže je tamo gdje se ona nalazi. Ako ruju po mulju, ustima formiraju nešto kao usisavač te kombinacijom obje tehnike ustima odvaljuju zemlju i mulj, a kasnije tu materiju usisavaju i u ustima fiksiraju, te detektiraju i pročišćuju potencijalni zalogaj.
Poznat je i način kada ribe prema mekšem ili muljevitom dnu upute snažan mlaz vode iz usta koji uskovitla talog na dnu vode, pa kasnije lebdeći sediment s hranom jednostavno posišu.

PRIHRANJIVANJE NA JEZERIMA

Poznavanje vode i navika šarana pojednostavljuju pripremu, štede vrijeme i novac, omogućavaju ranije ostvarenje zadanog cilja. Najvažnija stvar u prihrani, a kasniju i u lovu, je otkrivanje prisutnosti šarana. Da li je to mjesto gdje se riba pojavljuje samo danju ili je to iskakanje i “lupanje” noću, meni i nije toliko važno. Dovoljna mi je činjenica da se riba zadržava u blizini mjesta gdje planiram napraviti hranilište.

Odabir mjesta prihranjivanja

Nakon što sagledam sve karakteristike vode, ribljeg fonda u njoj i njenu eksploatiranost, započinjem s traženjem lokacija hranilišta. Odabir hranilišta svatko prilagođava sebi, svojem načinu lova, priboru i tehnici kojom namjerava loviti. Kada pronađem potencijalno mjesto započinjem s prihranom i praćenjem zbivanja oko hranilišta. Ako planiram loviti samo noću ili samo rano ujutro, onda moram naći poziciju koju šaran obilazi u taj dio dana ili noći. Većina lokacija nije aktivna svih 24 sata. No kako pronaći pravo mjesto za lov šarana? Osim lova na već provjerenim pozicijama, laganog rješenja nema. Pronalazak nove pozicije iziskuje puno truda, puno boravka na vodi na vodi i nadasve logičkog razmišljanja. A kada takvu poziciju i pronađem, to ne znači da će za ribolov biti dobro cijelu godinu. Riba tijekom godine migrira, odlazi na njoj sigurne i hranom bogatije terene – kanale na dnu, travnate dijelove, plićake, na mjesta gdje puše vjetar koji je povezan s njegovom prirodnom hranom i sl. Mogućih opcija ima bezbroj. Najbolje rješenje je imati nekoliko različitih pozicija, te ih kroz sezonu mijenjati. Ako opada broj grizeva, mijenjam mjesto, a poziciju koju sam privremeno napustio održavam s nekoliko kilograma prihrane tjedno i onda se, nakon što se malo “odmorila”, vraćam na nju često i s nekim novim mamcem.

Šaran traži hranu u mulju i takvo mjesto mu je puno atraktivnije od golog spruda. Međutim, i mulj se od mulja razlikuje. Postoji mulj u kojem se zadržavaju ličinke i crvići, a postoji i onaj običan, za ribe neprivlačan jer je siromašan hranom. To možete provjeriti tako da malo mulja stavite na dlan i razrijedite ga vodom.
Problem gotovo svih nas je što često puta nudimo šaranu hranu na mjestima koja prilagođavamo našem ukusu. Što je stereotip dobre šaranske pozicije? Tu nema pravila, to zna biti mjesto za koje ne bi ni u snu pomislili da se šaran tamo zadržava. A naše fine, slatke boilice nedirnute leže na glatkome pijesku i tepihu mirisne konoplje okružene sitnim kamenčićima … No tamo gdje smo mu mi ponudili on inače ne zalazi jer tu inače hrane, one prirodne, nema. Ako i dođe na hranilište ono mu je sumnjivo i izbjegavati će ga.

Šarana uopće nije briga je li na dnu krupniji šljunak ili fini pijesak. Ako je mamac tamo gdje on i inače prolazi ili se hrani, on će ga uzeti, pa bio mulj debeo i cijeli metar. Mnogim šaranašima to uopće nije bitno, važno je samo pronaći sprud, tamo pobacati prihranu i čekati. Ali nije svaki sprud, kanal, grm ili panj atraktivan za ribe. To ovisi od vode do vode, a uključuje i čimbenike kao što je već spomenuta temperatura vode, blizina prirodnih zaklona, udaljenost od buke, dubina vode, itd. Traženje dobre pozicije ponekada zna biti prava noćna mora i zna trajati i po nekoliko tjedana. Sve ovisi o tome kakva sredstva imam na raspolaganju. Ako to radim “na slijepo”, pomoću markera i promatranja vode, onda se posao odugovlači, ali ako imam eho-sonar onda imam velike šanse da to brzo obavim. Ali i eho-sonar treba znati pametno iskoristiti, nije dovoljno samo otkriti prisutnost ribe. Često puta sasvim sitni detalji imaju presudnu ulogu u tome da li ćemo imati 2, 3 ili 10 poteza.

Veliku pomoć u kvalitetnom odabiru lovne pozicije za mene ima crtež podvodnog reljefa. U njega uključujem sve detalje: sprudove, muljevite dijelove, kanale, prijelaze u dubinu, čvrstoću dna, travnate dijelove … Kod uspostavljanja novog do tada nikada hranjenog mjesta poziciju hranim u širokom pojasu i čekam reakciju riba. Nakon nekoliko dana hranjenja i uočavanja aktivnosti riba započinjem loviti, tj. testirati poziciju. Tada lovim s po jedinim štapom na tri različite lokacije (iza spruda, u kanalu, na sprudu, u nagloj promjeni dubine i sl). Ponekada je dovoljno pomaknuti mamac samo pola metra i broj poteza će se povećati za 100%.

Količina prihrane

Kod određivanja količine prihrane sve ovisi o cilju koji želimo time ostvariti. Količina će ovisiti o tome radi li se o kampanji koja će trajati nekoliko tjedana ili će to biti kraći ribolov (preko vikenda ili samo jedan dan). Kod planiranja dužih kampanja pripremam mjesto iz dva razloga: prvo, da kod šarana potaknem znatiželju i naviku da će mu na tom mjestu u određeno vrijeme biti ponuđena hrana, i drugo, da mu laganim i postepenim ubacivanjem novog mamca stvorim naviku i ugradim sigurnost u prihvaćanje te hrane bez straha da će na nju biti ulovljen. Meni u ribolovu nikako nije namjera nahraniti ribu, time si umanjujem šansu da ona zbog velike količine slobodnih mamaca izabere i prihvati baš moj mamac. Šarani gotovo uvijek kruže uokolo naše hrane, odlaze, malo uzmu, pa se vrate, pa opet malo pokupe, pa opet odu …

Šaran u većini slučajeva ne pojede svu hranu na hranilištu odjednom, uvijek odlaze i do 100 metara daleko od hranilišta pa se ponovo vraćaju. Nikada se ne držim sheme koliko je hrane propisano baciti u zadano vrijeme. To je gotovo nemoguće odrediti upravo zbog razlike u pristupu lova, u količini i vrsti mamaca, ali i razlikama od vode do vode i navikama riba u njoj. Nije isto ubaciti 10 raketa peleta i 10 raketa boila i kukuruza. Ponekad ubacujem samo pelete ili samo boile, sve ovisi o aktivnosti riba i dužini ribolova. Kada lovim s 3 štapa na jednom hranilištu dvije udice postavljam u centar hranilišta, a jednu obavezno izvan hranilišta, do 20 m od centra. Kada lovim s po jednim štapom na zasebnom hranilištu prihranu podijelim na dva dijela, a jedan štap postavljam do 20 m izvan centra hranilišta. Odabir pozicije takvog vanjskog pretraživača definiram ovisno o konfiguraciji dna, rasporedu hranilišta, trenutnoj situaciji na vodi i osobnom raspoloženju.

Dnevni i vikend ribolovi

Za kraće dnevne ili vikend ribolove prethodno prihranjivanje nije obvezatno kao kod dužih kampanja, ali je preporučljivo. Dovoljno je prihraniti nekiko dana prije. Ako lovim na atraktor bellu, tada ne prihranjujem boilama jer za to nema potrebe, ubacujem samo partikl. Kada lovim samo preko vikenda najčešće uopće ne prihranjujem poziciju. Tu sve ovisi o volji, slobodnom vremenu, udaljenosti od vode i o financijskim mogućnostima.

Source: Link

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *